Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Suzi živi 567 stanovnika u 6 ulica (Maršala Tita, Petefi Šandora, Košut Lajoša, Željeznička, Trg Ač Gedeona, 1. maja).
Unatoč padu broja stanovnika mjesto Suza je sve više poznato po turizmu, gastro-ponudi ugostiteljskih objekata „Piroš Čizma“ i Kovač čarda, te bogatoj ponudi kvalitetnih vina Obiteljske vinarije „Kolar“, „Kováts“ i drugih. Broj soba za smještaj turista je u znatnom porastu.
U Suzi djeluje područna škola Osnovne škole Zmajevac od 1.-4. razreda na mađarskom i hrvatskom jeziku, kao i područni vrtić Dječjeg vrtića „Zeko“ na mađarskom jeziku.
Mjesto Suza poznato je po kulturnim aktivnostima kulturnih udruga i to: KUD-a „Čardaš“ i KUD-a „Jókai Mór“. Prije nekoliko godina ponovno je oživljena tradicija bavljenja športom, osnivanjem NK „Columbus“ Suza.
Povijest
Suza je naseljena u doba kraljeva Arpadovića. Prvi pismeni trag potiče iz 1252. prema kojem kralj Bela IV. daruje ovaj teritorij županu Nana. Tadašnji naziv mjesta je bio Chuza. Hrvatski naziv je sličan samo po izgovoru, ali njegovo značenje nije povezano sa značenjem mađarskog naziva.
U XV. stoljeću pripada gospodarstvu iz Šikloša, a u XVI. gospodar sela je Péter Perényi. Za vrijeme vladavine turaka plaća porez mohačkom sandžaku.
Selo je od 1698. do 1734. godine vlasništvo Eugena Savojskog. 1780. Kristina, kći Marije Terezije dobiva selo na poklon, a kasnije putem njezinog braka prelazi u vlasništvo Habsburgovaca. Prvi pečat sela potiče iz 1772. godine, na kojem je slika pluga i ptice s ogromnim grozdom u kljunu. Ovaj simbol upućuje na to, da su se mještani i tada bavili obradom zemljišta, proizvodnjom grožđa i vina, kao i danas.
Prema podacima prvog brojanja stanovnika 1784. selo ima 681 stanovnika.
Tijekom revolucije 1848/49 mještani su oslobođeni kmetstva, i podigli su obelisk Kossuthu (Košut), koji je srušen poslije preuređivanja granica nakon versajskog mirovnog diktata 1920., ali je sačuvan Kossuthov reljef sa obeliska, koji je i danas izložen u mjesnom domu kulture.